Internet prezentacija koristi "kolačiće". Nastavkom prelistavanja internet prezentacije saglasni ste sa korišćenjem "kolačića"!
Objavljeno: 13. februar 2020.

Početi sa Aquascapingom nije teško. Kao i kod svakog hobija, aquascaping zahteva vreme, posvećenost i dosta istraživanja. U ovom i narednim člancima, objasnićemo Vam osnove aquascapinga, od osnovnih principa, preko pravila za vizuelnu konstrukciju i uređenje do predstavljanja osnova za postavku aquascape-a i osnovne stilove. Uz to, daćemo Vam i praktične savete vezane za pravljenje aquascape-a.

Šta je aquascaping? To je umetnost, hobi, zanat koji se najlakše može definisati kao podvodno baštovanstvo, koje u sebi sadrži niz tehnika od uspostavljanja, preko dekoracije i aranžiranja, prilikom kojeg se kombinuju razni elementi: kamenje, panjevi, pesakovi, biljke na način da čitava slika bude lepa za posmatrača. Ipak, ono što aquascaping razlikuje od baštovanstva, pored toga što je bašta u vodi, je i činjenica da ima mnogo teži proces razvoja. Svaki strastveni akvarista zna da je akvaristika više od uzgoja riba i ima želju da svoj akvarijum prikaže u najboljem svetlu. Pored uzgoja biljaka, aquascaping sadrži aspekte vezane za dizajn, koji umnogome prevazilaze okvire klasične akvaristike. Nije lako napraviti i održati savršen akvarijum, što aquascaping čini veoma izazovnim i sve popularnijim.

Proces aquascapinga deluje dosta komplikovano, ali ako se poštuju osnovni principi taj proces i nije toliko težak koliko izgleda. Proces zahteva dosta znanja, mašte i kreativnosti. Upravo taj balans između naučnih principa i kreativnosti je i najteže postići. Ali se to uspeva vežbom radom i unapređuje se sa iskustvom. Nekoliko osnovih kriterijuma koji se moraju uzeti u obzir kada počinjete sa aquascapingom su:

  • Jednostavnost – Sve u aquascapingu je star ukusa a najčešće manje nečega znači više estetike. Često se pretera u velikom broju vrsta biljaka, što umesto vizuelne raznovrsnosti izrodi potpunu suprotnost
  • Raznovrsnost – jednostavnost ne znači samo jedna vrsta biljaka, mora se napraviti kombinacija ne previše vrsta biljaka koja osigurava raznovrsnost
  • Proporcija -  Akvarijum mora imati harmoniju, zato se mora uspostaviti balans između otvorenog i popunjenog prostora. Treba izbegavati korišćenje biljaka sa velikim listovima jer one mnogo utiču na proporciju i dubinu.
  • Upornost – aquascaping može veoma da frustrira. Zato budite spremni da pravite i rasturate, a što više eksperimentišete, bićete sve bolji i bolji.

Ne računajući biljke i životinje, o kojima će naknadno biti mnogo više reči, osnovna oprema i elementi koji se koriste u aquascapingu su:

Akvarijum na adekvatnom postolju – ne treba preterano naglašavati važnost postojanja akvarijuma i adekvatnog postolja. Naravno, staklo akvarijuma treba biti što prozirnije da bi se ono što je unutra što bolje videlo. Opti white i clear glass su standard za aquascaping. Postolje treba da bude čvrsto i funkcionalno da se u njemu sakrije što više opreme. Dimenzije akvarijuma su sa jedne strane stvar ukusa i zavise od raspoloživog prostora. Međutim, treba imati u vidu da postoje standardne dimenzije i da se po tim standardnim dimenzijama izrađuje i oprema – pre svega osvetljenje. Standardne dimenzije je definisala ADA i to širine 30, 60, 90, 120, 150, 180cm. Širine 26, 30, 36, 45, 60cm i visine: 30, 45, 60cm.. ima dosta varijacija u ovim dimenzijama, a treba napomenuti da neki brendovi imaju svoje dimenzije koje nisu u standardu, ali i lampe i ostalu opremu koja prati te dimenzije (npr. Blau ili Dennerle).

 

Osvetljenje – ovo je najvažniji element opreme za aquascaping zbog toga što ima najveći uticaj na zdravlje i rast biljaka u akvarijumu i na estetiku čitave scene. Na svetlu ne treba štedeti i to vrlo brzo shvate svi koji su počeli da se bave ovim hobijem. Svetla su prošla dug put od žarulja, preko fluo cev i MH lampi do LED-a. Kod svetla je bitan spektar, temperatura svetlosti i količina svetlosti. Kod spektra najbolje je ići na RGB i RGB-W, kod temperature na 6,500Kelvina na više, a kod jačine svetlosti treba obratiti pažnju na dubinu akvarijuma i biljke koje ćemo gajiti. Uvek je bolje birati jače lampe koje imaju mogućnost regulacije intenziteta ili tzv. dimer. Za 30cm dubine treba ići preko 1,000lm, za 50cm i više treba ići od 3,500lm na više. Brendova ima dosta i pri izboru treba se dobro raspitati i videti šta radi kako treba.

ADA Solar RGB 

Filtracija – cilj filtracije je biološko prečišćavanje vode – prosto amonijak koji nastaje truljenjem različitih organskih materija treba pretvoriti u nitrite pa onda nitrate koje biljke mogu da iskoriste. Za ovo je potrebna što veća zapremina filtera i velika površina filter materijala koja omogućava razvoj što više nitrifikacionih bakterija. Za ovo su idealni materijali kao što je Seachem Matrix ili ADA Biorio. Mehanička filtracija se obezbeđuje velikim protokom i sintetičkim materijalima koji se lako peru (perlon vata). Protok vode treba biti 4 do 5 puta na sat veći od zapremine akvarijuma. Filter treba da bude spoljni, kanister ili sump ili klasičan spoljni filter.

 Biomaster Thermo 600

CO2 -  svim biljkama je neophodan CO2. Preko 40% mase biljaka je ugljenik, a CO2 je izvor iz koga biljke crpe ugljenik. Bijke ne rastu bez CO2. Što ga u vodi ima manje, biljke će manje rasti, što ga u vodi ima više, biljke će bolje rasti, pod pretpostavkom da su kvalitet svetla i prisustvo adekvatne količine Mikro i Makro elemenata obezbeđene. CO2 regulišemo da ne bi potrovali ribe, kozice i ostale organizme. Koncentracija CO2 od 15mg/l se smatra adekvatnim za veliku većinu biljaka. Od 10-35mg/l je raspon koga se možemo držati jer je preko 35mg/l CO2 koncentracija toksična za ribe i ostale organizme. Kao i kod svetla i kod CO2 ne treba štedeti jer DIY varijante su često nestabilne i neprecizne, a manje kvalitetni regulatori mogu da popuste i ispuste naglo veliku količinu CO2 u akvarijum što može izazvati pomor riba. Za CO2 postoji dosta opreme ali se sve varijante svode na CO2 bocu (izvor), regulator sa ili bez elektromagnetnog ventila (regulacija protoka), brojač mehurova (indikator protoka), i difuzor koji služi da se CO2 rasprši u vodu. Postoji i drop checker koji ima tečnost za indikaciju koncentracije CO2 u vodi.

Prihrana biljaka – Bilke ne mogu rasti bez Makro elemenata – Azot, Fosfor, Kalijum, i mikro elemenata: gde spadaju Magnezijum, Kalcijum i Sumpor i Gvožđe,  Cink, Bor, Mangan, Molibden i drugi. Ovde ima dva pristupa da sami pravimo đubriva kombinacijom elemenata i jedinjenja prema formulama i da kupujemo postojeća đubriva i prilagođavamo doziranje našim potrebama. Doziranje ne treba shvatiti kao nepromenjivo, jer potrebe zavise od mnogo faktora od količine biljaka, koncentracije CO2, jačine svetla. Do prave formule moramo sami doći. I kod tečnih đubriva ima mnogo toga na tržištu i treba se raspitati i probati kako bi došli do onoga što nam odgovara.

Podloga – Biljke se hrane i preko korena i dobro je obezbediti prihranu od samog starta sa kvalitetnom podlogom. Nekada se ispod šljunka stavljala zemlja za cveće, pa hranljive podloge. Sada postoje power peskovi, lava podloge i slično za donji sloj, a biljke se sade u aquarium soil.

 

Hardscape – nema dobrog aquascape-a bez hardscape-a koji daje strukturu. Biljke nisu dovoljne da se stvori dobar aquascape tako da je adekvatan hardscape neophodan. Tu spadaju različiti tipovi drveta i panjeva, stena i kamenja i peskova. Harsdcape se može kupiti ili naći u prirodi, pri čemu je kupovina dobrog hardscape-a mnogo pametnija zato što drvo i kamen iz prirode mogu biti toksični, a da to neznamo, ili mogu bojiti i mutiti vodu i podizati tvrdoću.

 

Kada ovo obezbedimo, možemo krenuti sa planiranjem aquascape-a.